вишколювання
Étymologie
- Du verbe вишко́лювати (« former à un métier »).
Nom commun
| Cas | Singulier | Pluriel |
|---|---|---|
| Nominatif | вишко́лювання | - |
| Génitif | вишко́лювання | - |
| Datif | вишко́люванню | - |
| Accusatif | вишко́лювання | - |
| Instrumental | вишко́люванням | - |
| Locatif | на/у вишко́люванні, вишко́люванню |
- |
| Vocatif | вишко́лювання | - |
| Nom de type 2a- selon Zaliznyak | ||
вишко́лювання \Prononciation ?\ neutre inanimé singulier
- (Éducation) Formation.