gouloù
Étymologie
Nom commun 1
| Mutation | Singulier | Pluriel |
|---|---|---|
| Non muté | gouloù | gouleier |
| Adoucissante | cʼhouloù | cʼhouleier |
| Durcissante | kouloù | kouleier |
gouloù \ˈɡuː.lu\ masculin
Synonymes
Dérivés
- dever gouloù
- dic’houloù
- gouel ar gouloù
- gouel Itron-Varia-ar-Gouloù
- goulaouek
- goulaouerezh
- goulaoueta
- goulaouier
- goulaouiñ
- goulaouüs
- gouloù benniget
- gouloù bleiz
- gouloù-brae
- gouloù-deiz
- gouloù-koar
- gouloù-lutig
- gouloù-red
- gouloù-rousin
- gouloù-soav
- preñv-gouloù
Nom commun 2
| Mutation | Collectif | Singulatif |
|---|---|---|
| Non muté | gouloù | goulaouenn |
| Adoucissante | cʼhouloù | cʼhoulaouenn |
| Durcissante | kouloù | koulaouenn |
Adjectif
gouloù \ˈɡu.ːlu\
Références
- Martial Ménard, Devri : Le dictionnaire diachronique du breton, 2018 → consulter cet ouvrage
- Martial Ménard, Devri : Le dictionnaire diachronique du breton, 2018 → consulter cet ouvrage
- ↑ Jehan Lagadeuc, Catholicon, Tréguier, 1499