политий
Étymologie
- Participe passé passif du verbe поли́ти (« verser, couler, fondre »).
Adjectif
| Cas | Singulier | Pluriel | ||
| Masculin | Féminin | Neutre | ||
|---|---|---|---|---|
| Nominatif | поли́тий | поли́та | поли́те | поли́ті |
| Génitif | поли́того | поли́тої | поли́того | поли́тих |
| Datif | поли́тому | поли́тій | поли́тому | поли́тим |
| Accusatif | Nom. ou Gén. | поли́ту | поли́те | Nom. ou Gén. |
| Instrumental | поли́тим | поли́тою | поли́тим | поли́тими |
| Locatif | поли́тому поли́тім |
поли́тій | поли́тому поли́тім |
поли́тих |
поли́тий (polytyï) \Prononciation ?\