wiltguoté
Étymologie
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | wiltguoté | wiltguoteyé | wiltguoteté |
| 2e du sing. | wiltguotel | wiltguoteyel | wiltguotetel |
| 3e du sing. | wiltguoter | wiltguoteyer | wiltguoteter |
| 1re du plur. | wiltguotet | wiltguoteyet | wiltguotetet |
| 2e du plur. | wiltguotec | wiltguoteyec | wiltguotetec |
| 3e du plur. | wiltguoted | wiltguoteyed | wiltguoteted |
| 4e du plur. | wiltguotev | wiltguoteyev | wiltguotetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
wiltguoté \wiltguɔˈtɛ\ ou \wiltguoˈte\ ou \wiltguoˈtɛ\ ou \wiltguɔˈte\ intransitif
Prononciation
- France : écouter « wiltguoté [wiltguɔˈtɛ] »
Références
- « wiltguoté », dans Kotapedia