vigabé
Étymologie
- Dérivé de gabé (« couper »).
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | vigabé | vigabeyé | vigabeté |
| 2e du sing. | vigabel | vigabeyel | vigabetel |
| 3e du sing. | vigaber | vigabeyer | vigabeter |
| 1re du plur. | vigabet | vigabeyet | vigabetet |
| 2e du plur. | vigabec | vigabeyec | vigabetec |
| 3e du plur. | vigabed | vigabeyed | vigabeted |
| 4e du plur. | vigabev | vigabeyev | vigabetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
vigabé \vigaˈbɛ\ ou \vigaˈbe\ bitransitif
Dérivés
Prononciation
- France : écouter « vigabé [vigaˈbɛ] »
Références
- « vigabé », dans Kotapedia