trojitý
Étymologie
Adjectif
| nombre | cas \ genre | masculin | féminin | neutre | |
|---|---|---|---|---|---|
| animé | inanimé | ||||
| singulier | nominatif | trojitý | trojitá | trojité | |
| vocatif | trojitý | trojitá | trojité | ||
| accusatif | trojitého | trojitý | trojitou | trojité | |
| génitif | trojitého | trojité | trojitého | ||
| locatif | trojitém | trojité | trojitém | ||
| datif | trojitému | trojité | trojitému | ||
| instrumental | trojitým | trojitou | trojitým | ||
| pluriel | nominatif | trojití | trojité | trojitá | |
| vocatif | trojití | trojité | trojitá | ||
| accusatif | trojité | trojitá | |||
| génitif | trojitých | ||||
| locatif | trojitých | ||||
| datif | trojitým | ||||
| instrumental | trojitými | ||||
trojitý \ˈtrojɪtiː\
Vocabulaire apparenté par le sens
- dvojitý (« double »)
Références
- Ústav pro jazyk český, Akademie věd ČR, v.v.i., 2008–2025 → consulter cet ouvrage