oblá
: obla
Étymologie
- Dérivé de obla (« barre »).
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | oblá | oblayá | oblatá |
| 2e du sing. | oblal | oblayal | oblatal |
| 3e du sing. | oblar | oblayar | oblatar |
| 1re du plur. | oblat | oblayat | oblatat |
| 2e du plur. | oblac | oblayac | oblatac |
| 3e du plur. | oblad | oblayad | oblatad |
| 4e du plur. | oblav | oblayav | oblatav |
| voir Conjugaison en kotava | |||
oblá \ɔˈbla\ ou \oˈbla\ transitif
Dérivés
Prononciation
- France : écouter « oblá [oˈbla] »
Anagrammes
Références
- « oblá », dans Kotapedia