malravé
Étymologie
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur | 
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | malravé | malraveyé | malraveté | 
| 2e du sing. | malravel | malraveyel | malravetel | 
| 3e du sing. | malraver | malraveyer | malraveter | 
| 1re du plur. | malravet | malraveyet | malravetet | 
| 2e du plur. | malravec | malraveyec | malravetec | 
| 3e du plur. | malraved | malraveyed | malraveted | 
| 4e du plur. | malravev | malraveyev | malravetev | 
| voir Conjugaison en kotava | |||
malravé \malraˈvɛ\ ou \malraˈve\ bitransitif
- S’instruire de.
Prononciation
- France : écouter « malravé [malraˈvɛ] »
Références
- « malravé », dans Kotapedia