kuljé
Étymologie
- Dérivé de kulja (« concert »).
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | kuljé | kuljeyé | kuljeté |
| 2e du sing. | kuljel | kuljeyel | kuljetel |
| 3e du sing. | kuljer | kuljeyer | kuljeter |
| 1re du plur. | kuljet | kuljeyet | kuljetet |
| 2e du plur. | kuljec | kuljeyec | kuljetec |
| 3e du plur. | kuljed | kuljeyed | kuljeted |
| 4e du plur. | kuljev | kuljeyev | kuljetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
kuljé \kulˈʒɛ\ ou \kulˈʒe\ bitransitif
Dérivés
Prononciation
- France : écouter « kuljé [kulˈʒɛ] »
Références
- « kuljé », dans Kotapedia