konikl
Étymologie
Nom commun
konikl \ˈkɔ̃ːnik(l)\ masculin (pluriel : konikled)
| Mutation | Singulier | Pluriel |
|---|---|---|
| Non muté | konikl | konikled |
| Adoucissante | gonikl | gonikled |
| Spirante | cʼhonikl | cʼhonikled |
Synonymes
Dérivés
- konikleta
- konikl doñv
Prononciation
- France (Bretagne) : écouter « konikl [Prononciation ?] »
- ↑ Jehan Lagadeuc, Catholicon, Tréguier, 1499