konejé
Étymologie
- Dérivé de koneja (« grimaces »).
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | konejé | konejeyé | konejeté |
| 2e du sing. | konejel | konejeyel | konejetel |
| 3e du sing. | konejer | konejeyer | konejeter |
| 1re du plur. | konejet | konejeyet | konejetet |
| 2e du plur. | konejec | konejeyec | konejetec |
| 3e du plur. | konejed | konejeyed | konejeted |
| 4e du plur. | konejev | konejeyev | konejetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
konejé \kɔnɛˈʒɛ\ intransitif
Dérivés
Prononciation
- France : écouter « konejé [kɔnɛˈʒɛ] »
Références
- « konejé », dans Kotapedia