kaikaotcé
Étymologie
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | kaikaotcé | kaikaotceyé | kaikaotceté |
| 2e du sing. | kaikaotcel | kaikaotceyel | kaikaotcetel |
| 3e du sing. | kaikaotcer | kaikaotceyer | kaikaotceter |
| 1re du plur. | kaikaotcet | kaikaotceyet | kaikaotcetet |
| 2e du plur. | kaikaotcec | kaikaotceyec | kaikaotcetec |
| 3e du plur. | kaikaotced | kaikaotceyed | kaikaotceted |
| 4e du plur. | kaikaotcev | kaikaotceyev | kaikaotcetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
kaikaotcé \kaikaɔtˈʃɛ\ ou \kaikaotˈʃe\ ou \kaikaɔtˈʃe\ ou \kaikaotˈʃɛ\ transitif
Prononciation
- France : écouter « kaikaotcé [kaikaotˈʃɛ] »
Références
- « kaikaotcé », dans Kotapedia