jednobuněčný
Étymologie
Adjectif
| nombre | cas \ genre | masculin | féminin | neutre | |
|---|---|---|---|---|---|
| animé | inanimé | ||||
| singulier | nominatif | jednobuněčný | jednobuněčná | jednobuněčné | |
| vocatif | jednobuněčný | jednobuněčná | jednobuněčné | ||
| accusatif | jednobuněčného | jednobuněčný | jednobuněčnou | jednobuněčné | |
| génitif | jednobuněčného | jednobuněčné | jednobuněčného | ||
| locatif | jednobuněčném | jednobuněčné | jednobuněčném | ||
| datif | jednobuněčnému | jednobuněčné | jednobuněčnému | ||
| instrumental | jednobuněčným | jednobuněčnou | jednobuněčným | ||
| pluriel | nominatif | jednobuněční | jednobuněčné | jednobuněčná | |
| vocatif | jednobuněční | jednobuněčné | jednobuněčná | ||
| accusatif | jednobuněčné | jednobuněčná | |||
| génitif | jednobuněčných | ||||
| locatif | jednobuněčných | ||||
| datif | jednobuněčným | ||||
| instrumental | jednobuněčnými | ||||
jednobuněčný \jɛdnɔbʊɲɛt͡ʃniː\
- Unicellulaire.
- Exemple d’utilisation manquant. (Ajouter)
Références
- Ústav pro jazyk český, Akademie věd ČR, v.v.i., 2008–2025 → consulter cet ouvrage