jednobuněčný

Étymologie

Composé de jeden et de buněčný.

Adjectif

nombre cas \ genre masculin féminin neutre
animé inanimé
singulier nominatif jednobuněčný jednobuněčná jednobuněčné
vocatif jednobuněčný jednobuněčná jednobuněčné
accusatif jednobuněčného jednobuněčný jednobuněčnou jednobuněčné
génitif jednobuněčného jednobuněčné jednobuněčného
locatif jednobuněčném jednobuněčné jednobuněčném
datif jednobuněčnému jednobuněčné jednobuněčnému
instrumental jednobuněčným jednobuněčnou jednobuněčným
pluriel nominatif jednobuněční jednobuněčné jednobuněčná
vocatif jednobuněční jednobuněčné jednobuněčná
accusatif jednobuněčné jednobuněčná
génitif jednobuněčných
locatif jednobuněčných
datif jednobuněčným
instrumental jednobuněčnými

jednobuněčný \jɛdnɔbʊɲɛt͡ʃniː\

  1. Unicellulaire.
    • Exemple d’utilisation manquant. (Ajouter)

Références