iwoté
Étymologie
- Dérivé de iwota (« ciseaux »).
Verbe
| Personne | Présent | Passé | Futur |
|---|---|---|---|
| 1re du sing. | iwoté | iwoteyé | iwoteté |
| 2e du sing. | iwotel | iwoteyel | iwotetel |
| 3e du sing. | iwoter | iwoteyer | iwoteter |
| 1re du plur. | iwotet | iwoteyet | iwotetet |
| 2e du plur. | iwotec | iwoteyec | iwotetec |
| 3e du plur. | iwoted | iwoteyed | iwoteted |
| 4e du plur. | iwotev | iwoteyev | iwotetev |
| voir Conjugaison en kotava | |||
iwoté \iwɔˈtɛ\ ou \iwoˈte\ ou \iwoˈtɛ\ ou \iwɔˈte\ bitransitif
Dérivés
Prononciation
- France : écouter « iwoté [iwɔˈtɛ] »
Références
- « iwoté », dans Kotapedia