Conjugaison:italien/pralinare

pralinare, verbe régulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere.



Modes impersonnels

Indicatif

Présent
(io)   pralino \pra.ˈli.no\
(tu)   pralini \pra.ˈli.ni\
(lui / lei)   pralina \pra.ˈli.na\
(noi)   praliniamo \pra.li.ˈnja.mo\
(voi)   pralinate \pra.li.ˈna.te\
(loro)   pralinano \pra.ˈli.na.no\
Passé composé
(io)  ho pralinato \o pra.li.ˈna.to\
(tu)  hai pralinato \ˈai pra.li.ˈna.to\
(lui / lei)  ha pralinato \a pra.li.ˈna.to\
(noi)  abbiamo pralinato \ab.bj.ˈa.mo pra.li.ˈna.to\
(voi)  avete pralinato \a.ˈve.te pra.li.ˈna.to\
(loro)  hanno pralinato \ˈan.no pra.li.ˈna.to\
Imparfait
(io)   pralinavo \pra.li.ˈna.vo\
(tu)   pralinavi \pra.li.ˈna.vi\
(lui / lei)   pralinava \pra.li.ˈna.va\
(noi)   pralinavamo \pra.li.na.ˈva.mo\
(voi)   pralinavate \pra.li.na.ˈva.te\
(loro)   pralinavano \pra.li.ˈna.va.no\
Plus-que-parfait
(io)  avevo pralinato \a.ˈve.vopra.li.ˈna.to\
(tu)  avevi pralinato \a.ˈve.vi pra.li.ˈna.to\
(lui / lei)  aveva pralinato \a.ˈve.va pra.li.ˈna.to\
(noi)  avevamo pralinato \a.ve.ˈva.mo pra.li.ˈna.to\
(voi)  avevate pralinato \a.ve.ˈva.te pra.li.ˈna.to\
(loro)  avevano pralinato \a.ˈve.va.no pra.li.ˈna.to\
Passé simple
(io)   pralinai \pra.li.ˈna.i\
(tu)   pralinasti \pra.li.ˈna.sti\
(lui / lei)   pralinò \pra.li.ˈno\
(noi)   pralinammo \pra.li.ˈnam.mo\
(voi)   pralinaste \pra.li.ˈna.ste\
(loro)   pralinarono \pra.li.ˈna.ro.no\
Passé antérieur
(io)  ebbi pralinato \ˈeb.bi pra.li.ˈna.to\
(tu)  avesti pralinato \a.ˈves.ti pra.li.ˈna.to\
(lui / lei)  ebbe pralinato \ˈeb.be pra.li.ˈna.to\
(noi)  avemmo pralinato \a.ˈvem.mo pra.li.ˈna.to\
(voi)  aveste pralinato \a.ˈves.te pra.li.ˈna.to\
(loro)  ebbero pralinato \ˈeb.be.ro pra.li.ˈna.to\
Futur simple
(io)   pralinerò \pra.li.ne.ˈro\
(tu)   pralinerai \pra.li.ne.ˈra.i\
(lui / lei)   pralinerà \pra.li.ne.ˈra\
(noi)   pralineremo \pra.li.ne.ˈre.mo\
(voi)   pralinerete \pra.li.ne.ˈre.te\
(loro)   pralineranno \pra.li.ne.ˈran.no\
Futur antérieur
(io)  avrò pralinato \a.ˈvro pra.li.ˈna.to\
(tu)  avrai pralinato \a.ˈvrai pra.li.ˈna.to\
(lui / lei)  avrà pralinato \a.ˈvra pra.li.ˈna.to\
(noi)  avremo pralinato \a.ˈvre.mo pra.li.ˈna.to\
(voi)  avrete pralinato \a.ˈvre.te pra.li.ˈna.to\
(loro)  avranno pralinato \a.ˈvran.no pra.li.ˈna.to\

Conditionnel

Présent
(io)   pralinerei \pra.li.ne.ˈre.i\
(tu)   pralineresti \pra.li.ne.ˈre.sti\
(lui / lei)   pralinerebbe \pra.li.ne.ˈreb.be\
(noi)   pralineremmo \pra.li.ne.ˈrem.mo\
(voi)   pralinereste \pra.li.ne.ˈre.ste\
(loro)   pralinerebbero \pra.li.ne.ˈreb.be.ro\
Passé
(io)  avrei pralinato \a.ˈvre.i pra.li.ˈna.to\
(tu)  avresti pralinato \a.ˈvres.ti pra.li.ˈna.to\
(lui / lei)  avrebbe pralinato \aˈ.vreb.be pra.li.ˈna.to\
(noi)  avremmo pralinato \a.ˈvrem.mo pra.li.ˈna.to\
(voi)  avreste pralinato \a.ˈvres.te pra.li.ˈna.to\
(loro)  avrebbero pralinato \a.ˈvreb.be.ro pra.li.ˈna.to\

Subjonctif

Présent
che (io)   pralini \pra.ˈli.ni\
che (tu)   pralini \pra.ˈli.ni\
che (lui / lei)   pralini \pra.ˈli.ni\
che (noi)   praliniamo \pra.li.ˈnja.mo\
che (voi)   praliniate \pra.li.ˈnja.te\
che (loro)   pralinino \pra.ˈli.ni.no\
Passé composé
che (io)  abbia pralinato \ab.ˈbja pra.li.ˈna.to\
che (tu)  abbia pralinato \ab.ˈbja pra.li.ˈna.to\
che (lui / lei)  abbia pralinato \ab.ˈbja pra.li.ˈna.to\
che (noi)  abbiamo pralinato \ab.bj.ˈa.mo pra.li.ˈna.to\
che (voi)  abbiate pralinato \ab.bjˈa.te pra.li.ˈna.to\
che (loro)  abbiano pralinato \ab.ˈbj.a.no pra.li.ˈna.to\
Imparfait
che (io)   pralinassi \pra.li.ˈnas.si\
che (tu)   pralinassi \pra.li.ˈnas.si\
che (lui / lei)   pralinasse \pra.li.ˈnas.se\
che (noi)   pralinassimo \pra.li.nas.ˈsi.mo\
che (voi)   pralinaste \pra.li.ˈna.ste\
che (loro)   pralinassero \pra.li.ˈnas.se.ro\
Plus-que-parfait
che (io)  avessi pralinato \a.ˈves.si pra.li.ˈna.to\
che (tu)  avessi pralinato \a.ˈves.si pra.li.ˈna.to\
che (lui / lei)  avesse pralinato \a.ˈves.sa pra.li.ˈna.to\
che (noi)  avessimo pralinato \a.ves.ˈsi.mo pra.li.ˈna.to\
che (voi)  aveste pralinato \a.ˈves.te pra.li.ˈna.to\
che (loro)  avessero pralinato \a.ˈves.se.ro pra.li.ˈna.to\

Impératif