Conjugaison:italien/paciare
paciare, verbe irrégulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere .
Modes impersonnels
| Mode | Présent | Passé | |||
|---|---|---|---|---|---|
| Infinitif | paciare | \pa.ˈt͡ʃa.re\ | avere | paciato | \a.ˈve.re pa.ˈt͡ʃa.to\ |
| Gérondif | paciando | \pa.ˈt͡ʃan.do\ | avendo | paciato | \a.ˈven.do pa.ˈt͡ʃa.to\ |
| Participe | paciante | \pa.ˈt͡ʃan.te\ | paciato | \pa.ˈt͡ʃa.to\ | |
Indicatif
Conditionnel
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Subjonctif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Impératif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||