Conjugaison:italien/abbaiare
abbaiare, verbe irrégulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere.
Modes impersonnels
| Mode | Présent | Passé | |||
|---|---|---|---|---|---|
| Infinitif | abbaiare | \ab.ba.ˈja.re\ | avere | abbaiato | \a.ˈve.re ab.ba.ˈja.to\ |
| Gérondif | abbaiando | \ab.ba.ˈjan.do\ | avendo | abbaiato | \a.ˈven.do ab.ba.ˈja.to\ |
| Participe | abbaiante | \ab.ba.ˈjan.te\ | abbaiato | \ab.ba.ˈja.to\ | |
Indicatif
Conditionnel
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Subjonctif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Impératif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||